|
Salvestroli su supstance koje se nalaze biljkama, a deluju preventivno i lekovito u borbi protiv raka.
| |
Antikancerogeno dejstvo
Za zdrave ćelije tela oni nisu toksični, ali jesu za obolele. Unutar ćelija raka salvestroli se aktiviraju delovanjem enzima CYP1B, čime se sprečava rast ćelija kancera. Pored toga što sprečavaju rast ćelija zahvaćenih kancerom, oni podstiču izumiranje istih, bez štetnog uticaja na zdrave ćelije. Ovo usmereno dejstvo moguće je zato što je CYP1B1 sastavna komponenta ćelija raka, ali ne i zdravih ćelija.
Koncept o salvestrolu
Početkom 1990-tih istraživački tim profesora Burka je, kod ljudi, otkrio enzimski protein nazvan CYP1B1. Ovaj enzimski protein pronađen je u ćelijama različitih vrsta kancera.
Prisustvo CYP1B1 u ćelijama raka potvrđeno je u brojnim laboratorijama širom sveta, uključujući i Sjedinjene Države i Japan.
Još 2000-te profesor Poter je, zajedno sa profesorom Burkom, otkrio da se CYP1B1 kroz metabolički proces jedva primetno menja u hemijsku strukturu određenih biljnih sastojaka, a da dobijeni metaboliti deluju kao moćni antikancerogeni toksini. U ovom procesu aktivacije, antikancerogena dejstva ne proističu direktno iz biljnih supstanci, već iz metabolita koji nastaju u ćelijama raka kod čoveka.
Profesor Poter došao je do zaključka da se različite vrste biljaka sa svojim specifičnim sastojcima uspešno bore sa ćelijama kancera. Ove brojne antikancerogene biljne supstance proesor Poter je nazvao“salvestroli”.
Kratak pregled
Postoje tri činioca u konceptu o salvestrolu:
1. Salvestroli - prirodne, biljne hemikalije,
2. CYP1B1- enzim svojstven ćelijama raka,
3. Metaboliti salvestrola - aktivirani antikancerogeni toksini.
Salvestroli se unose hranom. Kada se u čovekovom organizmu pojave ćelije raka, salvestroli se apsorbuju unutar ćelija, gde ih aktivira CYP1B1 tako što ih pretvara u nešto izmenjene supstance - metabolite salvestrola, koji uništavaju ćeliju raka. Zdrave ćelije uglavnom ne sadrže CYP1B1 tako da, iako su salvestroli apsorbovani u ćeliju, oni se ne pretvaraju u aktivne metabolite. Na taj način zdrave ćelije nisu ugrožene i salvestroli se iz njih izlučuju u nepromenjenom obliku.

Iako u telu postoje stotine različitih enzima, CYP1B1 se ograničava isključivo na ćelije raka. Salvestroli se prepoznaju testiranjem biljnih sastojaka u laboratorijskim kulturama na ćelijama raka, koje sadrže CYP1B1, kao i na ljudskim ćelijama, koje ne sadrže CYP1B1.
Po definiciji, salvestroli uništavaju ćelije koje sadrže CYP1B1, za razliku od ćelija koje ne sadrže CYP1B1. Prvi identifikovani salvestrol je resveratrol, supstanca prisutna u grožđu.
Resveratrol se metaboliše od strane CYP1B1 u metabolit piceatannol, poznat kao antikancerogeni toksin. Osim ovog, otkriveni su još mnogi moćni salvestroli u voću kao što su mandarine, jagode i ribizle. 
Zastupnici koncepta o salvestrolu smatraju da je CYP1B1 suzbijač tumora, ali i mehanizam spasavanja koji pomaže telu da se izleči od raka tako što aktivira neke prirodne sastojke koji se mogu naći u jestivom voću kao i u drugim jestivim biljkama.
CYP1B1 prisutan je u ćelijama svih različitih vrsta raka koji su do sada otkriveni, uključujući najrasprostranjenije kao što su rak bešike, mozga, dojke, debelog creva, jednjaka, bubrega, jetre, pluća, limfnih čvorova, jajnika, kože, želuca, testisa i materice. Naučnici vide CYP1B1 kao trojanskog konja unutar ćelija raka, kojeg je neophodno hraniti salvestrolima iz hrane, delotvornim supstancama smrtonosnim po ćelije raka.
Naučnici koji se bave istraživanjem kancera smatraju da se u telu kontinuirano stvaraju ćelije raka, ali da većinu njih samo telo uništi pre nego se razviju u maligni tumor. Salvestroli iz hrane predstavljaju odličan mehanizam prevencije raka, naročito kada znamo da opšte prihvaćene metode lečenja i borbe protiv raka imaju ozbiljnih nedostataka zbog primene antikancerogenih lekova koji ne razlikuju obolele ćelije od zdravih.
Salvestroli i savremena poljoprivreda
Ishrana bogata biljnom hranom štiti od pojave raka, a predstavlja i dobar izvor salvestrola.
Salvestroli mogu biti prisutni u većoj količini u crvenim ili zelenim biljnim vrstama uključujući voće, povrće i lekovite biljke. Dobar prirodni izvor salvestrola su jagode, ribizle, pomorandže, mandarine i grožđe. Masline su takođe dobar izvor salvestrola. Značajan nivo salvestrola imaju i neke lekovite biljke, kao što su bosiljak, peršun, žalfija, ruzmarin, majčina dušica, nana, artičoka i maslačak. 
Nažalost, savremena poljoprivreda ne ostavlja mnogo mesta salvestrolima.
Razvojem savremenih biljnih sorti i primenom veštačkih hemikalija smanjen je nivo salvestrola u voću i povrću. Istraživanje otkrivaju da je nivo salvestrola do 30 puta veći kod organski gajenih proizvoda jer salvestrole biljke stvaraju da bi se zaštitile od napada patogena.
Međutim, u situaciji kada se usevi prskaju hemikalijama, patogeni ih retko napadaju, zbog čega biljkama nedostaje glavni pokretač za proizvodnju salvestrola.
Gorak ukus salvestrola neprivlačan potrošaču
I onako slabo zastupljeni u voćnom soku, salvestroli zbog gorkog ukusa bivaju namerno uklonjeni iz voćnog soka. A i u samom procesu prečišćavanja voćnog soka biva eliminisana velika količina salvestrola. Salvestroli su zastupljeniji u opni, pulpi i semenki voća, više nego u čistom voćnom soku jer se u vodi lako ne rastvaraju. Osim toga, tradicionalne tehnike proizvodnje vina zabranjuju upotrebu poljoprivrednih hemikalija koje deluju na opnu. Time ostavljaju više salvestrola u vinu, u odnosu na savremene tehnike. Prisustvo patogena podstiče grožđe da proizvodi salvestrole, dok alkohol koji se stvara tokom fermentacije izvlači salvestrol iz opne grožđa. Takođe i tradicionalno pripremljeno maslinovo ulje sadrži više salvestrola nego ulje proizvedeno upotrebom savremenih tehnie. Starije sorte voća sadrže više salvestrola od savremenih zbog toga što su novije sorte slađe (salvestroli su gorki), gde se osetljivost na patogene zbog smanjeg sadržaja salvestrola rešava primenom hemikalija.
Emeli Dožić
|