Imunoplex
Tinkture
Jeknic.rs
Ciscenje Organizma - OKP Paket
Biljna Ishrana
Moj Heroj
Znakovi Pored Puta
Imamo 32 gostiju na mreži
Home Clanci Clanci - Zivot i zdravlje Bolest današnjice: ”Strast prema kocki mi je uništila dosadašnji život!”
Bolest današnjice: ”Strast prema kocki mi je uništila dosadašnji život!”
Bolest današnjice: ”Strast prema kocki mi je uništila dosadašnji život!” ”Sve sam živo prokockao. Ne znam više šta da radim. Nalazim se u velikim dugovima”, započeo je svoju tužnu životnu priču 30-godišnji muškarac.
Njegov život je išao u sasvim dobrom smjeru. Imao je stalan posao, završen fakultet i bio je u dugogodišnjoj vezi s ljubavi iz srednjoškolskih dana.

Roditelji su ga voljeli, bio je uzoran sin, dobar učenik, izvrstan radnik, djevojka je bila “luda” za njim, ali imao je samo jednu manu. Očajnički je volio kockati. To je bila njegova najveća strast. Živio je samo za kocku i za trenutak kada igra, a igrao je sve: od karata, poker aparata, trka pasa, konja i svega što trči na dvije noge, pa sve do kladionice koja mu je bila najomiljenija.

Samo se iz nepoznatih razloga bojao ruleta. Igra mu je bila sve. Dobitak i novac mu uopštee nisu predstavljali ništa posebno, samo je bilo važno igrati, piše Dnevni list, prenosi rtm.

”To je poseban trenutak. Ništa se s time ne može ravnati. Adrenalin poraste i krv mi se, dok igram, raširi venama. Izgubio sam sve. Ostao bez posla, zadužio se ‘do grla’, djevojka me je ostavila. Roditelji me žele izbaciti iz kuće. Sve je propalo, a ja samo mislim o igri…”, ukratko je pojasnio svoje probleme sagovornik Dnevnog lista.

”Počeo sam kockati nekad početkom srednje škole. Sve se spontano dogodilo. Upisao sam prvi razred. Novo društvo, nove razonode.
Počeo sam pušiti, bježali smo s nastave, sav novac što su nam roditelji davali za doručak, mi bismo trošili na alkohol, kupili bismo vino, pivo i opijali se do besvijesti.

Bila je to klasična tinejdžerska furka, sve do jednog dana. Moj školski kolega, i ujedno u to vrijeme najbolji prijatelj, jednoga dana došao je s par stotina maraka i rekao kako je dobio na poker aparatu.

Ubrzo sam i ja otišao s njim i od pet tadašnjih njemačkih maraka na aparatu sam zaradio, sjećam se dobro, dvjesta maraka. Nisam mogao vjerovati, navodi sagovornik Dnevnog lista, i nastavlja priču, kazavši kako se ubrzo uspostavilo da je to bila samo početnička sreća.

”Dobivao sam novac, veliki, ali sam i gubio. Sve što imao, ostavljao sam na poker aparatima. Ubrzo samo počeo izmišljati priče i od roditelja, baka, djedova, ujni, tetaka, stričeva, pa čak i maminih prijateljica ‘muzao’ sam novac. Sve bih prokockao.

To je sve bila obična priča dok nisam počeo raditi. Onda sam imao više novca i, normalno, više ulagao. Znao bih čak za jednu veče zaraditi po tri plate. Sreća me pratila jedno vrijeme. Onda je sve otišlo, da oprostite, k djavolu. . izlizao je nekoliko kreditnih kartica, zadužio se preko glave”, priča sagovornik.

Njegovu strast prema kocki nije znao niko osim najbližih prijatelja. No, kako je gubeći novce s vremenom postao zatvoreniji i povlačio se u sebe, prvo je djevojka vidjela da s njim nešto nije u redu. Ispričao joj je o čemu se radi i obećao da će prestati. No, slagao je. Prvo jednom, onda drugi put, pa treći… dok se s vremenom nije naslušala tih priča. Ubrzo su joj dosadile, i ostavila ga je.

To na njega nije puno uticalo, iako, kaže, mnogo je volio, ali ljubav prema kocki bila je jača. Uskoro su i roditelji saznali, i to sasvim slučajno. Jednoga dana, dok je on bio napolju, na kućna vrata su došla dva ćelava i nabijena lika i pitala majku živi li on tu. Ušli su u kuću i rekli da im njen sin duguje već mjesecima deset hiljada maraka.

Kad je to čula, pala je u nesvijest. Rekla je suprugu o čemu se radi. Razgovarali su sa sinom, skupili nekako novce i isplatili kamatare. Sina su poslali psihijatru na liječenje, mislili su da će prestati, ali nije.

Nastavio je s kockom i sve prokockao, dok nije došao pred zid. Sada traži pomoć i ne zna šta da radi. Iako traži pomoć, ne može je dobiti ako sam to ne želi. Njegova priča je samo jedna od brojnih kockarskih, s kojima se, ako ne prestanu igrati, kad-tad suoče svi kockari.

“Kockanje je kao živo blato. Što se više pomjeraš sve brže i dublje toneš, i zato ne traži sreću u ma kom dobitku jer sreća se ne može dobiti, može se samo izgubiti.

                                                   Dejan Stanković(iz romana “Ulog”)

 

 

 

 

 

 

 

Preuzeto sa - durmitor.com

 
FacebookMySpaceTwitterDiggStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Najnovije Vesti

Popularne Teme

Dobrodosli na Eden.rs

 

Copyright © 2010 Eden. All Rights Reserved.
Design: Minerva Plus!.