Imunoplex
Tinkture
Imamo 97 gostiju na mreži
Ptice
Ptice Kada avione, koji su nastali radom velikog tima vrhunskih inženjera, uporedimo sa pticama, vidimo koliko su savršeniji, mnogo složeniji i efikasniji "živi avioni". Koji Inženjer je njih projektovao?
Čovjek je oduvijek želio letjeti i godinama je mnoštvo ljudi tragalo za načinom da to učine. To nije bilo moguće sve do 20. stoljeća, dok se konačno nije uspjelo. Leteći strojevi s naprednom tehnologijom pojavili su se nakon dugotrajnih istraživanja i eksperimentiranja. Međutim, tehnike koje primjenjuje čovjek vrlo su primitivne u usporedbi s letećim strojevima u prirodi.
Leteći strojevi u prirodi su ptice - dragulji neba. One mogu letjeti na velikim visinama ili blizu Zemljine površine, vrlo brzo ili vrlo sporo, ali tehnike koje primjenjuju uvijek su očaravajuće.


ČUDO LETENJA

Golubovi su ptice s kojima se najčešće susrećemo. Ta mala stvorenja ne zaokupljaju veliku pozornost ljudi, ali kada ih proučimo izbliza, uočit ćemo da su golubovi čudo stvaranja. Da bismo uvidjeli tu istinu, razmotrimo kako golub polijeće i kako predočava čudo inženjerskog dizajna.
Golub najprije skače sa zemlje. Podiže krila u trenutku kada mu se noge odvajaju od zemlje i potiskuje zrak iza sebe svom svojom snagom. Zatim se malo naginje naprijed. Sada je dovoljno izdignut od zemlje da se može kretati naprijed. Ptice koje su veće od goluba ne mogu izvesti taj teški pokret više od dva puta. Mnogo veće ptice, albatros primjerice, to uopće ne mogu učiniti, iako imaju druge tehnike koje im omogućuju da polete. Jedna je trčanje sa stalnim povećavanjem brzine. Ta tehnika se primjenjuje i kod zrakoplova.
Najnaporniji dio leta kod većine ptica jest trenutak polijetanja. Kada se ono postigne, ptica lako može lebdjeti u zraku. Ali što omogućuje ptici da ostane u zraku nakon polijetanja? Odgovor leži u besprijekornom inženjerskom dizajnu krila.
Stražnji dio krila neznatno je savijen prema nazad. Zrak koji prolazi ispod krila udara u taj dio i pritišće ga. To podiže pticu prema gore. Zrak, s druge strane, skreće prema gore od strane prednjeg dijela krila, a tlak na vrhu krila se smanjuje. To također podiže pticu prema gore. Ako postoji dovoljno strujanja, privlačna sila s gornje strane krila i uzdižuća sila odozdo bit će dovoljne da održavaju pticu u zraku. To je razlog zbog kojega albatros ostaje satima visoko u zraku nijednom ne zamahnuvši krilima, nego samo uporabljujući uzdižuće strujanje zraka.
Druge ptice same stvaraju potrebno strujanje mašući krilima. Ptica doslovno vesla u zraku. Polovinu krila povlači u smjeru tijela kada ga podiže i tako smanjuje trenje. Onda potpuno otvara krila kada ih ponovno spušta. Položaj perja ostaje čitavo vrijeme nepromijenjen pa donji dio krila, iako im se oblik neprestano mijenja, ostaje potpuno gladak. Perje ptica i oblik krila aerodinamički su potpuno savršeni. Iako leti brzinom od oko 70 kilometara na sat, ova divlja patka izgleda kao da samo lagano lebdi zrakom zahvaljujući svojoj savršenoj aerodinamičnoj strukturi.
Različita krila ptica uvijek su uzimana u dizajniranju zrakoplova. Neka krila su kratka i snažna, za čvrsto manevriranje. Druga su duga i široka da bi omogućila letenje na većim visinama. Neka su duga i uska za lebdenje zrakom. Bog je stvorio savršeni sustav letenja u tijelu svake ptice u skladu s njezinim zahtjevima. Neke ptice ostaju u zraku tijekom više mjeseci i tu jedu, piju i spavaju. Jastrebovi se obrušavaju na svoju žrtvu brzinama većim od 300 kilometara na sat. Orlovi lete da bi pokazali svoju snagu, a ne samo da bi našli hranu. Ova borba između dvaju orlova nije prava borba, već testiranje hrabrosti. Orao koji prvi otpusti pandže prije pada na zemlju, izgubio je. Tako nastaje nevjerojatni spektakl leta.
Svi letovi završavaju slijetanjem na zemlju. Sigurno spuštanje je jednako važno kao i polijetanje. Ptice su stručnjaci u tome, a svoja krila uporabljuju kao kočnice. Ovaj letač (puffin) može se zadržavati u zraku zahvaljujući zračnim strujama koje stvara oko sebe, a istu sposobnost primjenjuje i pri slijetanju. Trenutačni nedostatak usredotočenosti može proizvesti neželjene posljedice. Labud, jedna od najvećih ptica na Zemlji, slijeće baš kao i hidrozrakoplov, koristeći se svojim stopalima kao kočnicama. Da bi sigurno sletio na greben litice, lešinar uporabljuje najprecizniju kontrolu leta i geometrijsko proračunavanje. Najprije nacilja točku ispod gnijezda i kreće s brzim slijetanjem. Zatim se naglo podiže koristeći se zrakom pri usporavanju. U trenutku kada dođe do gnijezda, njegova brzina se spušta na ništicu.


BESPRIJEKORAN DIZAJN

Kada je riječ o proizvodnji zrakoplova, čovjek je oduvijek težio najboljim rezultatima. Pritom je najvažnije svesti otpor zraka na minimum i tako omogućiti da zrakoplov bez poteškoća ostane u zraku. Tehnologija koja se primjenjuje kod gradnje današnjih zrakoplova rezultat je stoljetnog iskustva, eksperimentiranja i istraživanja. Zrakoplovi i oblik njihovih krila dizajnirani su uz pomoć kompjutora i mnogobrojnih čimbenika. Unatoč tome, nijedna kontrola leta i primijenjena tehnologija kod zrakoplova ne može se usporediti s onom kod ptica. Nijedan ljudski urađen zrakoplov ne može izvesti tako savršenu vrstu leta kao što to mogu ptice. Ali, kako je nastao taj savršeni dizajn u tijelu ptica? Tko je pticama dao takvu tjelesnu strukturu i sposobnosti koje su mnogo savršenije od onih kod zrakoplova što su ih projektirali znanstvenici i inženjeri? Ne postoji mogućnost da ptice same naprave takvo što. One ne znaju ništa o dizajnu ili o aerodinamici. Došle su na svijet kao nesvjesne ptičice, a koriste se krilima koja su napravljena za njih dok su još bile u jajetu. Čak i kada bi željele, nimalo ne bi mogle izmijeniti svoja krila. Činjenica je da su dobile idealna krila u skladu s njihovim raznovrsnim potrebama. Potpuno je nelogično misliti da je takav dizajn mogao nastati kao rezultat slučajnosti. Nema sumnje da je cjelokupni dizajn u tijelima ptica djelo superiornog Tvorca koji ih je stvorio. Ptice su jedan od primjera savršenstva Božjeg stvaranja.
"Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku Njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje." (Psalam 19,1-3)
Kada se pomnjivije istraže tjelesne strukture ptica i njihova krila, još su uočljiviji dokazi u prilog stvaranju. Razlog tome je što su nevjerojatna čuda skrivena u sitnim pojedinostima.
Tijelo ptica je dizajnirano da bude što je moguće lakše. Ono sadrži manje kostiju nego kopnene životinje. Njihove kosti nisu teške ni guste. Kosti ptica su šuplje. Mali potpornji, poprečno postavljeni unutar kostiju, čine kostur osobito snažnim. Najnevjerovatnija osobina skrivena je u perju. Kada se promatra izdaleka, ono možda izgleda jednostavno, a zapravo je čudo dizajna. Svako pero sadrži tisuće malih mikropera koja su poprečno raspoređena. Ta mikropera, međusobno spojena s pomoću mikroskopski sitnih kukica, oblikuju tako glatku površinu. Takav savršeni dizajn u samo jednom peru, s tisućama pojedinosti koje se ne mogu vidjeti golim okom, nije mogao nastati ni od same ptice, niti pukim slučajem. Ova stvorenja su samo neki od milijardu primjera u svijetu Božjeg nevjerojatnog znanja i mudrosti.


KOLIBRIJI

Kada lete, ptice ponekad lebde zahvaljujući zračnim strujama. Postoji zanimljiva vrsta ptice koja se ne oslanja na takvu vrstu leta, a to su kolibriji.
Krila tih ptica još su jedno čudo stvaranja. Njihov sustav letenja potpuno je drukčiji od sustava letenja kod drugih ptica. Kolibriji mahnu krilima 25 puta u sekundi. Ljudsko oko ne može pratiti te pokrete, osim uz pomoć usporene snimke. Kolibrijeva krila, koja su oštra i tanka kao oštrica noža, stvaraju pri letu okomita strujanja. Čovjek čini nešto slično u slučaju helikoptera, čije se lopatice propelera okreću oko fiksirane osi i također stvaraju okomite zračne struje. Sustav letenja kolibrija vrlo je sličan ovome, iako je znatno napredniji, ima mnogo veću kontrolu i omogućuje bilo koji pokret u zraku. Promjenom kuta svojih krila kolibrij može letjeti gore i dolje ili naprijed i nazad. Nevjerojatan je i način kako ta ptica može zamahnuti 25 puta u sekundi bez ozljeđivanja. Mi možemo podignuti i spustiti ruke ne više od jedanput u sekundi. Kada bismo to učinili 25 puta u sekundi uz pomoć stroja, naši rameni mišići dobili bi tešku upalu, a mi bismo postali bogalji, ili bismo sasvim izgubili ruke. Međutim, kolibriji imaju takav savršen dizajn da njihovi mišići ne trpe nikakva oštećenja, iako mogu zamahnuti milijunima puta. Ova mala stvorenja su jedan od najsloženijih i najsuperiornijih letećih strojeva na svijetu i pravo čudo stvaranja.


ČUDO SELIDBE

Eskadrila zrakoplova leti u formaciji u obliku slova "V". Postoji važan razlog zašto to čine. Svaki zrakoplov u ovome nizu stvara poprečne zračne tokove. To znači da zrakoplov koji leti iza drugog zrakoplova nailazi na manje zračnog otpora i tako troši manje energije. U tome slučaju uštedi se oko 20% energije. Iznenađujuće je da ptice selice znaju za tu informaciju. I one, baš kao i zrakoplovi, lete u formaciji oblika slova "V". Svaka se ptica koristi prednošću tih povoljnih zračnih strujanja što ga stvara ptica ispred nje. Najzamornije je biti prva ptica u nizu ove formacije pa se ptice mijenjaju na tome položaju. Ovdje postoji velika tajna: činjenica da letenje u formaciji oblika slova "V" zahtijeva manju potrošnju energije, otkrivena je tek istraživanjem inženjera aerodinamike. Kako onda ptice selice znaju za to? Kako su se one organizirale tako svrhovito? Kako svaka ptica u jatu zna svoje mjesto? Ta pitanja nas još jednom vraćaju na istinu o stvaranju. Bog je nadahnuo sva bića da se na najbolji mogući način koriste savršenim tijelima koja je On stvorio za njih.
Ptice selice imaju i drugi način uštede energije. Mahanje krilima stvara još jedan strujni tok iza ptice. To je razlog zašto sve ptice u ovakvom jatu istodobno mašu krilima. Svaka ptica maše krilima istodobno kada i ona ispred nje. To dovodi do potpuno usklađenog i planiranog leta.
"Kako su mili stanovi Tvoji, Jahve nad vojskama! I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdašce gdje će položiti mlade svoje: a ja žrtvenike Tvoje, Jahve nad Vojskama, Kralju moj i Bože moj!" (Psalam 84,1.3)
Kako ptice selice uspijevaju pronaći pravi put na svojim putovanjima dugim više tisuća kilometara? Proučavajući to pitanje, znanstvenici su otkrili još jedno čudo stvaranja. Roda predvodi popis navigacijskih stručnjaka.
Svake godine rode prevaljuju tisuće kilometara. Kreću s obala Afrike, prelaze preko Sredozemlja i dolaze u Europu. Čim prođe jedno godišnje doba i biljke ponovno ozelene, Europa će izgledati potpuno drukčije. Kako onda rode uspijevaju naći pravi put na svojemu dugom putovanju? Istraživanje je pokazalo da rode imaju u svojim tijelima poseban sustav koji opaža Zemljino magnetno polje. One se koriste tim prirodnim kompasom da bi pratile to polje i tako pronalaze mjesto gdje su imale gnijezdo prošle godine.
Da bi odredili smjer i koordinate leta, borbeni zrakoplovi uporabljuju nekoliko različitih elektronskih uređaja. Divlje guske prevaljuju mnogo veće udaljenosti i znaju smjer kojim trebaju lete čak ako su okružene oblacima, a ne koriste se nikakvom opremom. Na visinama od nekoliko tisuća metara u atmosferi je malo kisika. To je razlog zašto se pilot koristi maskom za kisik. Ali divljim guskama takvo što nije potrebno jer im poseban dizajn pluća i krvnih stanica omogućuje da dišu čak i na takvim visinama. Osim toga, njihova tijela su stvorena tako da ih štite na niskim temperaturama koje dostižu i 55 stupnjeva ispod ništice. Dizajn i tehnologija njihovih tijela tako su savršeni da bi pilot borbenog zrakoplova sve dao da ih ima.
Polarne guske prelaze udaljenosti od više tisuća kilometara, od područja blizu Sjevernog pola do Meksičkog zaljeva. Baš kao rode, i one imaju čudesni magnetni sustav upravljanja koji im omogućuje da se u određivanju putanje svojega leta koriste Zemljinim magnetnim poljem. One se nikada ne izgube na svojim dugim putovanjima. Ali, tko je ubacio taj magnetni sustav upravljanja u tijela ovih ptica? Nema sumnje da tako osjetljiv sustav nije mogao biti rezultat slučajnosti. Te osobine ptica selica jasan su dokaz da su one stvorene od Tvorca.
Najzanimljivija je osobina ptica selica nakon zalaska sunca. Kada lete noću, smjer leta određuju uz pomoć zvijezda. To je zaista pravo čudo, jer na nebu postoje milijuni zvijezda i očigledno ih nije lako primijeniti u određivanju smjera kretanja. Poznato je da su ljudi u prošlosti primjenjivali tu metodu. Do izuma kompasa mornari su određivali smjer kretanja brodova na proračunavanju položaja i kuta zvijezda. Čovjek još uvijek uporabljuje karte s položajem zvijezda, a usto posjeduje razum i svijest. Ove male ptice nemaju takve karte sa zvijezdama, niti su poučene o njihovom položaju i rasporedu, a ipak nevjerojatno točno znaju položaj zvijezda i određivanje smjera kretanja pomoću njih. Zato mogu letjeti u mraku a da se ne izgube na svojemu putu.
Istraživanja pokazuju da i tek izlegla ptičica poznaje položaj zvijezda. Ali tko ih je naučio položaju zvijezda prije nego što su se izlegle? Najčudesniji je način kako male ptičice, od trenutka kada se izlegu, znaju koje su im zvijezde potrebne i koje od njih trebaju pratiti. Sve to pokazuje da je Bog stvorio ptice i osmislio njihovo ponašanje. Bog otkriva tu istinu u jednom od biblijskih stihova:
"Ali, pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti. Gušteri zemlje to će ti protumačit, ribe u moru ispripovjedit će ti. Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?" (Job 12,7-9)


PTICE PRVACI

Neke vrste u ptičjem svijetu imaju i druge osobite sposobnosti osim letenja. Noj i još neke ptice mogu trčati brže nego olimpijski prvak u atletici. Ako bi se pokušao utrkivati s nojem na 100 metara, čovjek ne bi imao nikakve mogućnosti da pobijedi. Olimpijski prvak može trčati brzinom od 39 kilometara na sat, a noj brzinom većom od 60 kilometara na sat. Svaki korak njegovih dugih nogu dugačak je oko 3 metra. Noj je jedan od najbržih trkača na svijetu.
I pingvini su vrsta ptica, iako se svojim kratkim nogama koriste za kretanje u vodi, a ne u zraku. Ako bi se organiziralo natjecanje u plivanju između njih i ljudi, opet bismo mi izgubili, jer pingvini mogu plivati trostruko brže nego olimpijski pobjednik u plivanju. Pritom troše mnogo manje energije jer su njihova tijela dizajnirana za takvo što. Kreću se kroz vodu kao trkaći čamci. Pingvini pripadaju skupini najbržih plivača među kopnenim organizmima.


SAVRŠENA LJEPOTA

Kao što su uistinu nevjerojatne tehnike letenja, krila i druge osobine, tako su i ukrasne osobine tijela ptica vrlo ugodne za promatranje. Svojim upadljivim bojama i šarama perja mužjaci ptica privlače ženke. Šare su im prava umjetnička djela, a nijedno nije moglo nastati slučajno. Da bi nastali ovakvi oblici šara, svako pero mora imati vlastitu boju i uzorak. Tako nastaje taj predivni dizajn. U stanicama ovih stvorenja postoji posebna stanica koja je programirana za formiranje tih uzoraka. Boja svakog pera, mjesto gdje će se boja početi mijenjati i nijansa boje koja će biti uporabljena, pojedinačno su zapisani u genima. Potpuno je nemoguće da je to nastalo slučajno. Nikakav slučajan proces nikada ne bi mogao naslikati predivni dizajn paunovog perja. I to je bio glavni razlog zašto je Čarls Darvin, utemeljitelj teorije evolucije, koji je tragao za nastankom organizama u terminima slučajnosti, uvijek bio šokiran paunovim perjem. U jednom od svojih pisama prijatelju Asi Greju Darvin je priznao:
"Pogled na paunov rep čini me bolesnim!"
Nitko tko bez predrasuda proučava bića u prirodi neće biti zabrinut zbog paunovog perja ili drugih primjera savršenog dizajna. Svi oni sadrže važnu poruku koju inteligentni ljudi trebaju razumjeti: postoji Tvorac, Onaj koji posjeduje neograničenu moć i znanje, koji je stvorio sva bića. Svaki organizam u prirodi primjer je umjetničkog djela Njegovog stvaranja. Biblijski stih kaže:
"Kliči Bogu, zemljo sva, otpjevaj slavu imena Njegova, podaj mu hvalu dostojnu. Sva zemlja nek Ti se klanja i nek Ti pjeva, neka pjeva Tvom imenu. Dođite i gledajte djela Božja." (Psalam 66,1.2.4.5)


POGREŠKA EVOLUCIJE

Ptice, koje su činile Darvina bolesnim, prema njegovim vlastitim riječima, i dalje su dvojba za njegovu teoriju koja tvrdi da su sva bića na Zemlji evoluirala jedna od drugih kao rezultat serije slučajnih događaja. Ne postoji znanstveni dokaz koji bi potkrijepio tu tvrdnju, a njezino objašnjenje o nastanku ptica oslanja se samo na imaginarnim pretpostavkama. Evolucionisti vjeruju da su ptice preci gmazova, ali ne mogu objasniti kakva se preobrazba mogla dogoditi između tih dviju potpuno različitih skupina organizama.
Tijelo gmazova prekriveno je čvrstim krljuštima. Vidjeli smo da tijelo ptica čine vrlo složene strukture i da ono nema nikakve sličnosti s krljuštima gmazova. Nemoguće je postojanje nekakvih "prijelaznih oblika" između krljušti i perja. I zaista, nikada takvo što nije pronađeno niti kod živih organizama niti kod fosila. Važna razlika između ptica i gmazova je njihov dišni sustav. Kao i naša, pluća gmazova uzimaju zrak, a zatim ga izbacuju kroz isti kanal. Ipak, kod ptica se zrak kreće samo jednosmjerno. To je moguće zahvaljujući fascinatnom sustavu. Prednji i stražnji dio pluća kod ptica sadrži prazne zračne vrećice koje su s plućima spojene malim vrećicama. Kada ptica udiše, zrak ispunjava i pluća i zračne vrećice iza njih. Zrak koji se već nalazi u plućima istodobno se potiskuje u zračne vrećice s prednje strane pluća. Kada ptica udiše, prednje vrećice, ispunjene zrakom, otpuštaju ga. Vrećice sa stražnje strane, ispunjene novim svježim zrakom, također otpuštaju zrak i on ulazi u pluća. To znači da su pluća uvijek ispunjena svježim zrakom, bez obzira na to udiše li ptica zrak ili ga izdiše. Mnoštvo je pojedinosti koje omogućuju da taj sustav funkcionira tako savršeno. Postoje, primjerice, mali zalisci između vrećica i pluća, koji osiguravaju da zrak uvijek prolazi u pravom smjeru. Vidjeli smo da je taj savršeni sustav, koji je čudo dizajna, stvoren da bi zadovoljio stalnu potrebu ptice za kisikom. I samo taj dizajn je dovoljan da pobije teoriju evolucije. Nemoguće je da pluća ptica nastanu postupno, kako tvrdi ta teorija. Ova životinja ne bi mogla disati da zračne vrećice, spojni kanali i zalisci nisu potpuno formirani. To upravo dokazuje da je dišni sustav, posebice kod ptica, morao nastati odjednom, sa svim prisutnim sastavnicama. Drugim riječima, taj dišni sustav je stvoren.
Evolucionisti nikako ne mogu objasniti nastanak tako složenih sustava kao što je perje ptica, krila ili pluća. Umjesto toga nude imaginarne priče zasnovane na samo nekoliko fosila. Fosil na koji se najčešće oslanjaju jest arheopteriks, izumrla ptica za koju oni smatraju da je živjela prije otprilike 150 milijuna godina. Arheopteriks je otkriven ubrzo nakon objavljivanja Darvinove knjige i otada se neprestano spominje. Paleontolozi evolucionisti tvrde da je taj organizam imao osobine i gmazova i ptica, ali mnogobrojna znanstvena otkrića pobijaju takve tvrdnje. Potvrđeno je da se arheopteriksovo perje i struktura njegova kostura uopće ne razlikuju od perja i kostura današnjih ptica. Otkriće drugog fosila, zvanog protoavis, za kojeg evolucionisti smatraju da je stariji od arheopteriksa, dodatni je dokaz protiv tvrdnje da je arheopteriks bio primitivni predak ptica. Unatoč svim znanstvenim činjenicama, ideja da su se gmazovi pretvorili u ptice još uvijek se uzima kao jedna od osnovnih teza u promicanju teorije evolucije.
Sljedeći primjer u nizu sličnih pogrešaka bio je fosil arheoraptor, koji je u časopisu National Geographic prikazan svijetu kao "poluptica, poludinosaur". Magazin je čak objavio sliku zamišljene "dinoptice" i prikazao je kao jasan dokaz o istinitosti teorije evolucije.
"Je li to perje za Ti-Reksa? Novi pticoliki fosili koji su nedostajuće karike u evoluciji dinosaura." (National Geographic, November 1999.)
Ista slika bila je objavljena u mnogim časopisima širom svijeta kao dokaz o evoluciji. Međutim, dvije godine poslije dolazi do šokantnog otkrića: taj fosil je bio krivotvorina znanstvenika, a bio je sastavljen od dijelova kostura pet potpuno različitih životinja. Svi časopisi, koji su dvije godine prije toga opisali toga fosila kao dokaz o evoluciji, sada su priznali da je "ta dinoptica bila prijevara".
"Iskaz o arheoraptoru." (National Geographic)
"Sudska paleontologija. Arheoraptor je krivotvorina." (Nature 410, 539-540; 2001.)
"Objašnjena prijevara "Piltdown-ske" ptice." (BBC News Online's Helen Briggs)
Važno je zapaziti da je to samo jedna od mnoštva pogrešaka koje se iznose kao dokazi u prilog teoriji evolucije. Razlog zašto se u prilog toj teoriji uporabljuju ovakve pogrešne činjenice leži u tome što ne postoje znanstveni dokazi koji bi je potkrijepili. Kada pogledamo organizme na Zemlji, ili fosilni zapis, uočavamo da je teorija evolucije samo dogma, a sve ono što vidimo jasan je dokaz u prilog stvaranju. Ptice otkrivaju istu stvar. Organizmi nisu posljedica slučajnosti, kako tvrdi teorija evolucije, već proizvod savršenog stvaranja.


ZAKLJUČAK

U ovom tekstu analizirali smo kako ptice polijeću, aerodinamičnu strukturu njihovog tijela, osobine njihovih kostiju, sićušne kukice na njihovom perju, čudesna krila kolibrija, način kako ptice selice lete u formaciji slova "V", njihove sustave navođenja, različite tehnike letenja, ptice koje mogu trčati ili plivati brže od bilo kojega svjetskog prvaka i predivan uzorak perja ptica. Mogli smo uočiti i jasnu istinu da je Božje stvaranje zaista savršeno. Njegova umjetnost i moć prisutna je svuda oko nas. Bog, Vladar svih svjetova, jest Onaj koji je najveći.
Biblijski stih kaže:
"Hvalite Boga u Svetištu Njegovu, slavite Ga u veličanstvu svoda nebeskog! Hvalite Ga zbog silnih djela Njegovih, slavite Ga zbog beskrajne veličine Njegove! Sve što god diše, Jahvu neka slavi! Aleluja!" (Psalam 150, 2.3.6)
 
FacebookMySpaceTwitterDiggStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Najnovije Vesti

Popularne Teme

Dobrodosli na Eden.rs

 

Copyright © 2010 Eden. All Rights Reserved.
Design: Minerva Plus!.