Imunoplex
Tinkture
Jeknic.rs
Pitajte Lektora
Znakovi Pored Puta
Stado
Moja Biblioteka
Imamo 24 gostiju na mreži
Home Clanci Clanci - Istorija Dijana Budisavljević
Dijana Budisavljević
Dijana Budisavljević Dijana Budisavljević djevojačko prezime Obekser (njem. Obexer); Insbruk 15. januar 1891Insbruk, 20. avgust 1978) je humanitarka austrijskog porijekla koja je tokom Drugog svjetskog rata spasila 12.000 djece iz ustaških logora smrti (uglavnom srpske, sa Korduna, Kozare i hrvatskih i bosanskih sela). Ova akcija je bila jedna od najtežih i po broju spasenih najobimnijih humanitarnih akcija vezanih za koncentracione logore u Drugom svetskom ratu. Ipak, od posljedica boravka u logorima, poslije spasavanja je umrlo oko 3200 djece.

Bila je udata za hirurga Julija Budisavljevića, šefa hirurške klinike Medicinskog fakulteta u Zagrebu. On je bio jedan od malobrojnih zagrebačkih Srba pošteđenih ubijanja, protjerivanja ili pljačke imovine za vrijeme tzv. NDH.

Da bi sačuvala identitet djece, tokom rata je vodila kartoteku o spasenoj djeci.


Smještaj spasenih

Spasena djeca su bila smještena na razne načine. Dio njih je bio smješten po raznim hrvatskim porodicama, dio po objektima katoličke crkve, a dio po objektima koji su bili malo bolji od koncentracionih logora iz kojih su spasena. Zbog opstrukcije i otvorenog negodovanja vlasti NDH, hrana i smještaj su dobrim dijelom obezbijeđeni privatnim dobrovoljnim prilozima građana.

Poslije rata mnoga djeca nisu ni saznala za svoje pravo porijeklo. Časopis Arena iz Zagreba je niz godina vodio akciju za povezivanje sada već odraslih ljudi sa svojim porodicama.

Oduzimanje kartoteke

Krajem maja 1945. dva agenta OZNE odnose albume sa fotografijama djece. Po nalogu Ministarstva socijalne politike Hrvatske 28. maja 1945. od Dijane Budisavljević je uzeta i cjelokupna kartoteka djece, iako nije bila završena identifikacija i repatrijacija.

Povodom toga je izjavila: „Kazala sam da ako moram kartoteku predati, onda ću mu dati sve. Kažem mu da sam očajno uvrijeđena. Predajem kartoteku, bilježnice za nalaženje nepoznate djece, registar za fotografije i bilježnicu s popisom osobnih oznaka na djeci”.

Oduzimanjem dokumentacije Dijani Budisavljević i njenoj saradnici gospođi Džakuli onemogućeno je da dalje rade na identifikaciji velikog broja djece. „Znali smo da će sada mnoge majke uzalud tražiti svoju djecu. Strašno rastajanje u logorima, dugogodišnja čežnja za njima na radu u Njemačkoj, a sada neće naći svoje najdraže”. Njena ponuda da svojim radom pomogne na identifikaciji djece, u Ministarstvu nije prihvaćena.

Poslije rata

Poslije Drugog svetskog rata vratila se da živi u Inzbruk.

Dnevnik

Kraći izvod iz dnevnika Dijane Budisavljević:

10. jul 1942, Stara Gradiška: Neka djeca već pre su bila predviđena za transport u Gornju Rijeku, a onda su zbog bolesti morala ostati. Umrla su djelimično tamo, a djelimično od nas preuzeta kasnije, kao i toliko tih malih mučenika, kao nepoznata, bezimena djeca. A svako je imalo majku koja je za njim gorko plakala, imalo je svoj dom, svoju odjeću, a sad je trpano golo u masovnu grobnicu. Nošeno devet mjeseci, u bolu rođeno, s oduševljenjem pozdravljeno, s ljubavlju njegovano i odgajano, a onda - Hitler treba radnike, dovedite žene, oduzmite im djecu, pustite ih da propadnu; kakva neizmjerna tuga, kakva bol (...) Prije podne je došao i Luburić. Bio je bijesan što mora da preda djecu. Kazao je da ima dovoljno katoličke djece koja u Zagrebu rastu u bijedi. Neka se za njih brinemo. Onda nam je opet prijetio, da samo o njegovoj dobroj volji zavisi hoće li nas pustiti iz logora.

Djela

  • Dnevnik Dijane Budisavljević. Originalno napisan na njemačkom, izdat u samo 700 primjeraka. Pokriva period od 23. oktobra 1941. do 13. avgusta 1945. Na hrvatskom izdat kao Dnevnik Diane Budisavljević 1941–1945, priredila za štampu Silvija Szabo, Hrvatski državni arhiv, Spomen-područje Jasenovac, Zagreb, 2003.

Literatura

  • Akcija „Diana Budisavljević“, Milan Koljanin, Tokovi istorije (Časopis Instituta za noviju istoriju Srbije), broj 3 / 2007, stranice 191­-207 [1], [2]
  • Lukić, Dragoje: Rat i djeca Kozare, Beograd: Književne novine, 1990, str. 27+

preuzeto sa - wikipedia.org

 
FacebookMySpaceTwitterDiggStumbleuponGoogle BookmarksLinkedin

Najnovije Vesti

Popularne Teme

Dobrodosli na Eden.rs

 

Copyright © 2010 Eden. All Rights Reserved.
Design: Minerva Plus!.